Župa Drijenča

Dobrodošli na moj blog. Drijenča se spominje u pisanim spisima u 15 stoljeću, tada je bila naseljena na današnjem području Šibošnice i Bučja. Kasnije pod pritiscima osmanlija svi katolici su se povlačili u Bučje i na sadašnji prostor.

03.10.2011.

Neopisana najstarija povijest Drijenče

Zašto je teško o Drijenči pisati iz vremena prije 15. stoljeća?! Zato što je jako teško znanstvenije i arheološko-geološki ispitati i pretražiti to područje. A teško je prihvatiti priču koja se ne uklapa u bilješke iz turskih deftera. Zato je teško prihvatiti da su na tom području živjeli kršćani/katolici još puno prije turskih osvajanja na tom području.

Lakše je i jednostavnije prihvatiti da se eto Drijenča spominje već 1548 godine u turskim defterima i početi pisati od tog vremena monografiju Drijenče.

Lakše je prihvatiti da su se neki prvi drjenčani doselili vjerojatno od Žepča (moguće za fratrima) i da su se prvi doseljenici naseljavali iz pravca Obodnice (što odgovara novijoj povijesti/poslije 18. stoljeća) i lijepo se držati što su bilježili turski defteri.

Lakše je samo napomenuti i prihvatiti da su se od Žepča doselila dva brata; Filip i Juro u Bučje od kojih su kasnije nastali potomci Filipovići i Jurići.

Teško je prihvatiti da su Filip i Juro jedni od potomaka najstarijih žitelja iz Bučja te da su među prvima i najhrabrijima odlučili se vratiti na zemlju svojih predaka nakon smirivanja naglog prodora turaka na te prostore.

Teško je prihvatiti priču da su kršćani/katolici živjeli u Bučju još puno prije turskih osvajanja i da su oni zapravo najstariji pretci tog kraja. Teško je prihvatiti da su se ti isti najstariji drjenački pretci zbog raznih osvajanja na tim područjima (a najviše nakon turskih prodora i osvajanja na tim područjima) morali raseljavati na sigurnija područja, kao n.p.r. područje Žepča i da su se neki potomci kasnije po smirivanju stanja uvijek vraćali na zemlju i imanja svojih predaka, što kasnije drjenčane prati stoljećima, sve, do dan i danas.

Teško je prihvatiti priču da je Bučje najstarije na tom području, to ne odgovara ni novim strujanjima gornje Drijenče, to bi remetilo nova strujanja i veze Obodnica - Drijenča.

Teško je prihvatiti da je na tom području najstariji čvrsti put prolazio kroz Bučje i da je to u to vrijeme bio jedini put kojim se moglo prolaziti i prenositi teret.

Teško je prihvatiti da su taj čvrsti put koristili prvi najstariji drjenački pretci iz Bučja, transportirajući sol s Majevice preko Bučja (gdje su se natovarene karavane odmarale na ušću rijeke bučjanke "buče" i drenačke) te nastavljali dalje s transportom prema Srebreniku.

Teško je prihvatiti da je Bučje kao najstarije na tom području vjerojatno dobilo ime po tome što su se na tom području odmarale natovarene karavane s teretom soli koje su se zvale "buče".

Teško je prihvatiti da bi se rijeka koja izvire ispod Majevice i koja teče kroz Bučje, pored čijeg toka dobrim dijelom prolazi najstariji čvrsti put (koji će postati i glavna asvaltirana cesta Tuzla - Čelić), trebala zvati zapravo rijeka buča od svog izvora pa do ušća u Čeliću. Sve što je vezano uz katolike na tim prostorima se stoljećima zatiralo, tako da je danas u ovakvoj situaciji kakva jest, zaista teško dokazivati istinu iz tako daleke prošlosti.

Lakše je početi od 15. stoljeća i prihvatiti škrta bilježenja franjevaca sa tuzlanskog područja. Tadašnja župa Breške je održavala bolji kontakt i vezu samo sa gornjom Drijenčom, a u Bučje je bilo nesigurno dolaziti sve dok se osmansko carstvo nije raspalo. To je uzrokovalo da su najstariji starosjedioci iz Bučja za vrijeme turaka bili prepušteni sami sebi ali su ipak opstali. Opstanak katolika na tom području u teškim vremenima koja su se vukla iz stoljeća u stoljeće, trebao bi biti ponos svih današnjih potomaka.

Najstariji bunar, najbolje pitke vode na tom području se nalazi još uvijek u Bučju i nije zatrpan, te je jedan čvrst čimbenik o postojanju najstarijih drjenačkih predaka.

Najvjerojatnije, da su najstariji pretci tog kraja vukli porijeklo od Rimljana, a poznato je da su stari Iliri u Bosni ratovali sa Rimljanima i odupirali se njihovoj vlasti a i Bosanska crkva nije imala dobar odnos sa Rimom. Ako je sudeći po tome, nije čudo da su ti najstariji pretci ostali nezabilježeni po bosanskim defterima. Tak da se recimo bilježi u turskim defterima kako je drijenča bila jedno vrijeme pripojena Visorskoj nahiji, što je čisti apsurd. Visori su bili samo površinsko crpilište soli koje su turci prisvojili od tadašnjih starosjedilaca iz Bučja, te su u to vrijeme doveli vlahe u Visore za rad na iskopavanju soli. Dakle turci su se dobro potrudili oko zatiranja tragova najstarijih katoličkih žitelja na tom području. Kasnije su to iskoristili srbi, četnici su poubijali većinu odraslih muškaraca starosjedilaca iz Bučja, ostali su žene, djeca i nemoćni prepušteni poslijeratnoj neimaštini a četnici su prešli u partizane i nikad nitko nije bio prozvan niti odgovarao za taj zločin nad najstarijim katolicima tog kraja.

Danas, nakon svega, ja sam izgleda jedini neumorni potomak, koji želi ovaj djelić povijesti s ovih prostora istjerati na čistac i ne dozvoliti da se prepusti valu zaborava zbog raznoraznih drugih interesa i nedostataka podataka te nemogućnosti znanstvanijih arheološko-geoloških istraživanja.

Drijenča danas i Bučje kroz koje prolazi najstariji put dobrim dijelom pored rijeke buče Najstariji bunar na tom području Rijeka bučjana koja teče pored bučjanskih imanja i koja bi se trebala zvati buča od izvora pa do ušća
23.09.2011.

Najstariji bunar u Drijenči

Najstariji bunar u Drijenči sa najboljom pitkom vodom za koji se nezna koliko je star. Starom bunaru je zaista teško odrediti koliko je star bez znanstvenijeg geološkog istraživanja. Najstariji drjenčani su bunar zapamtili da je postojao i prije njih i da su prolaznici rado navraćali i okrepljivali se po najvećim ljetnim vrućinama hladnom vodom iz bunara, isto kao i u hladna zimska vremena kada se iz bunara pušilo zbog razlike u temperaturi vode u bunaru i vanjske temperature. Ljeti pak iz bunara hladi kao iz hladnjaka. Bunar nije nikada presušio, ni po najvećim sušama iako su u blizini iskopana još dva bunara. Tko i kada je napravio stari bunar, nitko ne zna. To je još jedan detalj koji upućuje da je postojao na tim prostorima, najstariji drjenački predak Pio (Piljo). Bunar je zidan kamenom koji podsjeća na kamen kakvim su stari rimljani u njihovo vrijeme zidali bunare. Svi ostali bunari su zidani kamenom iz obližnjih rijeka (rijeke Bučjanke ili rijeke Drenačke) a noviji bunari su bušeni i u njih su ubacivane betonske cijevi. Najstariji drjenački bunar je najvjerovatnije i najstariji bunar u svom širem okruženju.

Još jedna činjenica koja ukazuje da se na području Drijenče živjelo još puno prije turskih osvajanja ali je ostalo neopisano zbog nedostataka pisanih dokumenata kao i nedostataka znanstvenijih geoloških istraživanja na tim prostorima.

09.06.2011.

Bučje (dakle Drijenča / Bučje je u Drijenči) u auto atlasu Europe

Autoatlas Europe tiskan 1977 godine na stranici 61 prikazuje područje KT-BiH. Na mapi je upisano Bučje koje se nalazi u Drijenči i koje je pored puta koji povezuje Tuzlu i Čelić. To je samo još jedan dokaz mojoj tvrdnji da je Bučje odnosno Drijenča najstarije naseljeno mjesto na tom području i, da u Europi postoje dokazi o tome. Da moja priča o najstarijem karavanskom putu soli (iz vremena "pikolo kolonije" na tuzlanskom području i vremena Dubrovačke republike [1189]) preko Majevice kroz Bučje prema Srebreniku ima podlogu. Najstariji predak tog područja i svih Drjenčana Pio (Piljo) koji se tu naselio za vrijeme pikolo župe i osnovao veliku imućnu obitelj koja je imala kontrolu nad karavanama soli ima isto svoju podlogu.

AutoatlasEU tiskano 1877
14.04.2011.

Postoji legenda

Postoji jedna stara legenda da je nekad za vrijeme monarhije kroz Drijenču prolazila kočijama Marija Terezija te da je na kočijama pukao kotač tako da je tada na tom mjestu u Drijenči Marija terezija zakopala svo blago koje je prevozila u kočijama. U narodu se vjeruje da to blago "gori" svijetli uoči Blagovijesti (25. ožujka). Drijenča je površinski velika (oko 60 kvadratnih kilometara), nikome ne pada na pamet toliki prostor prekopavati i tražiti zakopano blago. Narod to sigurno nebi ni dopustio. Pa neka to blago (po staroj legendi) i dalje svijetli svake godine uoči blagovijesti!

blago koje svijetli \ Svake godine uoči Blagovijesti
15.03.2011.

Mapa - ŽUPA DRIJENČA

Obzirom da BiH nije još u EU i da se iz EU može koristiti samo satelitska karta sa navigacion sistemima (diraktni snimak sa satelita bez obilježenih mjesta i ulica)ja sam se potrudio i uradio mapu Drijenče na kojoj je obilježeno sve. Drjenčana (svih onih koji imaju porijeklo iz Drijenče danas ima u diaspori oko 4000 te smatram da je dobro da imamo ovakvu mapu na kojoj je sve obilježeno. - Ova druga karta prikazuje najstariji karavanski put od Tuzle (najstariji naziv za Tuzlu "Salines") do Srebrenika kojim se transportirala sol još za vrijeme rimskog imperija, što se može pronaći u podacima o povijesti Tuzle. Ovaj karavanski put je interesantan zato što je prolazio kroz Drijenču / Bučje. Preciznije rečeno moje istraživanje ukazuje na to da je u to vrijeme već od 10. stoljeća postojalo Bučje. Tu je živjela velika Piljina obitelj koja je imala veliko imanje a nalazilo se na ušću današnje rijeke bučjanke i drenačice što je odgovaralo trgovačkim karavanama-soli da tu prave odmor nakon prelaska majevice. Tu je rijeka uvijek imala široko i plitko korito tako da je bila pogodna za prelazak nakon dobrog odmora i pripreme za dalji put prema Srebreniku. Stari bunari najbolje pitke vode upućuju na to a tu se nalazila i vodenica (mlin) i ako se doda krušna peć lako se da zaključiti da je priča o najstarijem pretku Pilji istinita iako nema pisanih dokaza. - Ja sam pokušao uraditi i moju viziju slike tog najstarijeg pretka na tom području. Priča ukazuje na to da Piljo vuče porijeklo od rimljana i da su njega i njegovu obitelj prozvali "kešine" zato što su karavane morale plaćati svoj odmor i okrepljenje u kešu (tadašnjim sredstvom plaćanja- zlatnicima ili već sredstvom plaćanja kojim se u to vrijeme koristilo). - Ksnije dolaskom ugara na to područje slika se izmijenila i ugari su preuzeli kontrolu a Piljina obitelj se ili raseljavala ili pomalo povlačila dublje u pravcu današnje Drijenče i sve su se više bavili poljoprivredom. Raseljavanje i kasnije ponovno vraćanje nekih potomaka na tom području datira sve od tog vremena pa do danas. - Još treba dodati da sve moje istraživanje o tome kako je Bučje dobilo ime, ukazuje na to da su se u to vrijeme najvjerojatnije natovareni konji i magarci sa svojim teretom zvali "buče" i po tome je Bučje (kao idealno svratište za karavane)i dobilo ime. Rijeka koja izvire ispod majevice i pored koje dobrim dijelom vodi taj najstariji karavanski put, trebala bi se zvati "buča" sve do svoga ušća koje nije u šibošnici. Bučje je na tom području najstarije. Šibošnica je mogla dobiti svoj značaj tek po dolasku ugara. Kasnije turska osvajanja su na tom području ponovo mijenjala izgled i sliku, osmanlije su preuzele kompletnu kontrolu trgovinom soli i tog puta. Piljini potomci i svi katolici su se povlačili sve dublje na današnje područje drijenče koje je u to vrijeme bilo gusta šuma i pružalo sigurnost od osmanskih pritisaka i harača. - Mnogi ostali zaseoci u Drijenči su dobili svoje ime po imenu onoga koji se tu prvi nastanio. Tako su Lučići vjerojatno dobili ime po Luki koji se tu prvi naselio, Martinovići po Martinu, Brčine po Brki (nadimak čovjeka koji se prvi naselio u Brčine). ....ovo bi bilo u kratkoim crtama o mom istraživanju najstarijih Drjenačkih predaka.

mapa - župa Drijenča hasburške knjige Vizija najstarijeg pretka Pilje
22.02.2011.

10 božjih zapovijedi ne smije biti uzaludno

Kada bi držeći se 10 božjih zapovijedi trebao korisnu poruku napisati za sve u skladu sa današnjim trendovima i vremenom, poruka bi glasila: Nama trebaju ljudi; koji svoj utjecaj koriste u pravo vrijeme, iz pravih razloga; koji preuzimaju malo veći dio krivice i malo manji dio zasluga; koji, prije nego pokušaju voditi druge, uspješno vode sebe. koji uvijek traže najbolje odgovore, a ne one poznate; koji povećavaju vrijednost ljudi i organizacije koju vode; koji rade za dobrobit drugih, a ne radi osobne koristi; koji sobom upravljaju glavom, a drugima srcem; koji znaju put, idu tim putem i pokazuju ga; koji radije nadahnjuju i motiviraju, nego da zastrašuju i manipuliraju; koji žive s ljudima kako bi upoznali njihove probleme i koji žive s Bogom kako bi im pomogli riješiti ih; koji shvaćaju da su njihove sposobnosti važnije od njihova položaja; koji stvaraju mišljenja umjesto da ih slijede; koji razumiju da je institucija odraz njihovog karaktera; koji se nikad ne postavljaju iznad drugih, osim u preuzimanju odgovornosti; koji će biti časni u malim stvarima jednako kao i u velikim. koji će se disciplinirati sami, tako da ih neće trebati disciplinirati drugi; koji nailaze na prepreke i pretvaraju ih u prednosti; koji slijede moralni kompas koji pokazuju pravi smjer bez obzira na trendove.

08.07.2009.

Nikad više u tuđe trešnje

Dok smo još djeca bili ja i brat, on 6 ja 8 godina, željni života i igre, krajem proljeća smo uživali na stablu naše trešnje koju je otac posadio u obiteljskom dvorištu. Trešnja je bila velika tako da smo mogli svi do mile volje uživati u njenim slatkim plodovima. Jednog dana dok smo ja i brat igrajući se prolazili pored susjedove trešnje, zapelo nam je za oko kako su drugačiji mali slatki plodovi koji vise na stablu susjedove trešnje i kao da su nas jednostavno mamili da ih uberemo i isprobamo. Kod susjeda je bilo malo stablo trešnje i nije bilo djece tako da je trešnje bila kao netaknuta. Nismo odoljeli i popeli smo se na susjedovu trešnju. Zaključili smo obostrano kako su slađe susjedove trešnje i navalaili na njih. Kao razigrana djeca nismo pazili  berući da ne polomimo grančice na kojima su visili mali slatki plodovi. Nismo ni primijetili kad je došao susjed ispod trešnje. Pitao je šta radimo na njegovoj trešnji a mi smo zbunjeni i iznenađeni odgovorili da smo htjeli samo da isprobamo da li su slađe njegove trešnje od naših. Brzo smo sišli i pokušali se ispričati dok je susjed zaključio da smo mu polomili grane na trešnji. Bilo nam je žao zbog toga a susjed nam je rekao da možemo slobodno da idemo. Idući smo shvatili da bi se susjed mogao požaliti ocu zbog našeg nestašluka a otac je za takve stvari bio strog. I, zaista, samo što smo stigli otac nas je pozvao i pitao; "šta smo mi to radili na susjedovoj trešnji kad imamo našu veliku trešnju"? Slegli smo ramenima shvatajući da smo pogriješili a otac je naredio da mu donesemo dobru šibu. Nismo ranije nikad od oca dobijali šibe niti smo bili zločesti. Tada nas je otac dobro išibao po guzi. Osjetili smo tjelesnu bol i u našim malim dušicama se sve uzburkalo. Mama se pobunila što nas je otac tako kaznio samo zbog trešanja. Mi smo mislili tada kao djeca da nas otac više ne voli. Prolazilo je vrijeme, prošao je i pubertet, završili smo školovanje i izrasli smo u odrasle ljude. Nikada nam više nije palo na pamet da idemo u tuđe trešnje. Duboko smo zahvalni ocu i majci što su nas dobro odgoili. Uvijek se rado sjetimo trešanja. Za nas je to bila blagovremena edukacija koja je odredila ispravne smjernice u našim životima.

10.04.2009.

Čestit i blagoslovljen Uskrs

Čestit i Blagoslovljen Uskrs svim ljudima dobre volje, svim Drjenčanima rasutim po cijelom svijetu i u Drijenči!

Uskrs je proljetni blagdan kada se većina Drjenčana okuplja u Drijenči. Prilika je to da se vidi familija i prijatelji a i da se Uskrs dočeka u svojoj župnoj crkvi među svojim župljanima.

Svi koji su krenuli na put prema Drijenči želim da sretno stignu, da ugodno provedu Uskrsne blagdane sa svojim najmilijima i da se sretno vrate na svoja odredišta gdje ih čeka posao.

Svjetlo Kristovo!

25.02.2009.

Drijenča u slikama

Mislim da ovdje ne tream puno pisati. Pogledajte slike pa ako imate što reći napišite ispod u kometar. Ja samo mogu reći da me oduševljava ova priroda u Drijenči!

Drijenča - 01 Drijenča - 02 Drijenča - 03 Drijenča - 04 Drijenča - 05 Drijenča - 06 Drijenča - 08 Drijenča - 09 Drijenča - 09
24.02.2009.

Respekt

Ako hoćeš da drugi imaju respekt prema tebi trebaš to zaslužit tako što ćeš sam imat respekt prema njima. Respekt je kao i ljubav - kako zaslužiš tako ti se vraća!

Što u biti znači respekt?

Pa znači to da drugoga nikad ni zbog čega ne mrziš ne omalovažavaš ne potcjenjuješ ne vrijeđaš ne rugaš se i da drugom ne namećeš svoje. Da voleći svoje ne omalovažavaš tuđe!

Bilo da se radi o načinu odijevanja, o vrsti i načinu govora, o tredicijama, o vjerskim i nacionalnim pripadnostima, o boji kože (kose i očiju), o visini i debljini, o imovinskom stanju ili bilo kojim drugim različitostima - IMAJ UVIJEK RESPEKT !

Za one koji su napredni u ovom a i za one manje napredne evo jedan dobar recept!

RECEPT ZA SREĆU:

2 pune šalice strpljenja

1 srce puno ljubavi

2 šake pune velikodušnosti

malo osmijeha

1 glava puna razumijevanja

RESPEKT + RESPEKT = RESPEKT RESPEKT

Stariji postovi

Župa Drijenča
<< 10/2011 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
3031