Župa Drijenča

Dobrodošli na moj blog. Drijenča se spominje u pisanim spisima u 15 stoljeću, tada je bila naseljena na današnjem području Šibošnice i Bučja. Kasnije pod pritiscima osmanlija svi katolici su se povlačili u Bučje i na sadašnji prostor.

19.02.2009.

Stare slike požutjele

Život prolazi a iza sebe ostavlja hrpu uspomena koje su često ovjekovječene slikama.

Meni su posebno interesantne one stare požutjele slike, koje je vrijeme dosta dobro pregazilo. Takve stare slike podsjećaju na neko drugo vrijeme, vrijeme kada se drugačije živjelo. Podsjećaju na vrijeme koje teško da bi se moglo uklopiti u ovo današnje vrijeme.

Evo ja imam ovdje jednu takvu sliku od mog strica iz Kanade. Slika je stara nekih 45 godina. Druga stričeva slika je iz 1950 godine. Ostalo su mije slike ne tako stare kao stričeve ali su mi draga uspomena.

 

Stara požutjela slika A ovo je stričeava slika iz 1950 Ovo je slika iz 1975 1978 1978 1978
18.02.2009.

Čitaonica u Bučju - Župa Drijenča

Čitaonica u Bučju je izgrađena prije Srpske agresije dobrovoljnim prilozima mještana iz Bučja - Župe Drijenče. Sve do prošle godine na žalost bila je u jako jadnom stanju tako da se malo po malo uz nešto dobrovoljnog rada a malo dobrovoljnim prilozima čitaonica koliko toliko osposobila da se ima gdje doć. Popravljeni su svi prozori i vrata, nabavljen je osnovni namještaj tako da se može sastajati, dogovarati i usput nešto i popiti.

Pa mislim da je ipak za pohvalu i treba tako nastaviti.

Ovo je fotografija od prošle godine prije Božića. Bila je puna čitaonica.

 

 

18.02.2009.

Vrijedi se potruditi ako može svima pomoći

Moj susjed, znamo se od malih nogu a i dan danas se rado sastanemo i porazgovaramo.  Tak nedavno smo se našli na kavici i između svega ostalog najdraže su nam teme oko naše rodne župe. Primijetio je i on da je stanje alarmantno. I pokaže mi i tekst napisan na dva lista gdje on iznosi svoje mišljenje. Kaže rado bi stavio to na internet. 

Tako sam ja obećao da ću učiniti što mogu. A kad nešto obećam ja to i učinim! Samo moram priznati da ne volim prepisivati tuđe tekstove a niti je to dobro. Tako da sam kopirao njegova dva lista i morao sam podijeliti svaki list otprilike na pola teksta kako bi se sa te veličine slike mogao tekst čitati u originalu kako je to on napisao. 

Pa evo, obećano, učinjeno.

Tekst -1 Tekst -2 Tekst -3 Tekst -4 Anđelkovo mišljenje
17.02.2009.

Kapljica u moru prepuštena talasima

Bosna i Hercegovina - Država koja je opstala zahvaljujući Daytonskom mirovnom sporazumu. U toj državi se nalazi Župa Drijenča (jedna kapljica u moru) koja je i jedina Župa u općini. Možda će se neki pitati: "Kako to"? A odgovor je jednostavan. Drijenča je jedino mjesto u općini Čelić / Tuzlanska Županija gdje žive Hrvati. (Da nekoga nebi bunilo. Kad kažem Hrvati mislim na nacionalnu pripadnost koja je neovisna o državljanstvu). Kao takvi u Driječi po Daytonskom sporazumu imaju pravo i na svoj maternji Hrvatski jezik koji je ravnopravno služben u BiH kao i Bosanski (ili Bošnjački) te Srpski.

Pa pošto ostali žitelji na općini koriste kao službeni jezik Bosanski jezik u kojem se ne koristi riječ Župa (tako ni ne mogu imati župu) stoga je Drijenča jedina Župa u svojoj općini. Nije Župa Drijenča samo po tome poznata. Zna se da su se u Župi Drijenča među prvima hrabro suprostavili tadašnjoj Srpskoj agresiji i upravo u Drijenči se dobrim dijelom branila i cijela Tuzlanska Županija. Poznata je Drijenča i po tome da kad je ratni vihor prošao, ostala je kao Hrvatska nacionalna manjina i kao takva u takvom okruženju ostala skoro bez ikakvih zasluga u ratu.

Ah taj Daytonski sporazum koji na papiru obećeva ravnopravnost sva tri naroda a u stvarnosti se sve odvija drugačije.

Župa Drijenča je u takvoj situaciji jedva uspjela opstati i kao MZ. Stranka HDZ koja je zaslužna za opstanak župe a dobrim dijelom i cijele žipanije, dospjela je do totalnog poraza. Predsjednik te stranke u Drijenči je dozvolio sebi da u takvim okolnostima podlegne iskušenju i svoj položaj iskoristi samo za svoje osobne interese i svoj džep. U besparici i bez posla i pomoći, svako je svakome kriv. Svaka prilika se koristi samo za osobni interes. Takva je situacija u Drijenči.

U općini naravno nemaju sluha za pružiti adekvatnu pomoć. O razlozima mislim da je suvišno govoriti. Već sam rekao kako funkcionira Daytonski sporazum.

I tako se događa da je jedna Župa u ovoj državi samo jedna kapljica u moru - prepuštena velikim talasima na milost i nemilost!

Za plakati je to. Jer u toj župi su potekli dobri ljudi koji znaju poštivati tuđe ali i svoje voljeti i time tuđe ne omalovažavati. Drjenčani su oduvijek njegovali dobre dobrosusjedske odnose sa svima ostalima u okolici.

I postavlja se pitanje što sada? Kako dalje?

Znam, nije Drijenča jedina takva kapljica u državi. Ima ih još dosta takvih i sličnih. Ajmo zamisliti stvari ovako: Da je Država veliki Božji voćnjak u kojem ravnopravno rastu tri vrste voća (npr. jabuke. kruške i šljive). Svima je jasno da se ne mogu pretvoriti jabuke u kruške ili šljive niti obrnuto. Ali se ne smije dozvoliti da recimo male oaze jabuka u velikom okruženju krušaka počnu da venu i da se suše a zatim da se ta mala oaza zasadi kruškama kako bi, bile sve same kruške, kao da jabuke nikad nisu tu ni bile.

Upravo takve male oaze treba brižno njegovati u ovom Božjem voćnjaku!  Tako se može postići da raste ravnopravno i neometano kruška pored jabuke i šljive.

Dobar čotalac će čitajući ovo lako zaključit da se ovdje ne radi o uspoređivanju ljudi sa jabukama, kruškama i šljivama, nego da su razlike među ljudima samo Božje davanje kao i razlike među različitim voćem a koje nam je tako potrebno.

- Moja poruka je svima! Njegujmo brižno, ravnopravno i korektno svoje male oaze!

Dobro došli u župu Drijenča Župna crkva Svetog Ante Mapa župe Drijenča Spomenik poginulim braniteljima Kaplica u moru

Noviji postovi |

Župa Drijenča
<< 10/2011 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
3031