Kapljica u moru prepuštena talasima

Bosna i Hercegovina – Država koja je opstala zahvaljujući Daytonskom mirovnom sporazumu. U toj državi se nalazi Župa Drijenča (jedna kapljica u moru) koja je i jedina Župa u općini. Možda će se neki pitati: "Kako to"? A odgovor je jednostavan. Drijenča je jedino mjesto u općini Čelić / Tuzlanska Županija gdje žive Hrvati. (Da nekoga nebi bunilo. Kad kažem Hrvati mislim na nacionalnu pripadnost koja je neovisna o državljanstvu). Kao takvi u Driječi po Daytonskom sporazumu imaju pravo i na svoj maternji Hrvatski jezik koji je ravnopravno služben u BiH kao i Bosanski (ili Bošnjački) te Srpski.

Pa pošto ostali žitelji na općini koriste kao službeni jezik Bosanski jezik u kojem se ne koristi riječ Župa (tako ni ne mogu imati župu) stoga je Drijenča jedina Župa u svojoj općini. Nije Župa Drijenča samo po tome poznata. Zna se da su se u Župi Drijenča među prvima hrabro suprostavili tadašnjoj Srpskoj agresiji i upravo u Drijenči se dobrim dijelom branila i cijela Tuzlanska Županija. Poznata je Drijenča i po tome da kad je ratni vihor prošao, ostala je kao Hrvatska nacionalna manjina i kao takva u takvom okruženju ostala skoro bez ikakvih zasluga u ratu.

Ah taj Daytonski sporazum koji na papiru obećeva ravnopravnost sva tri naroda a u stvarnosti se sve odvija drugačije.

Župa Drijenča je u takvoj situaciji jedva uspjela opstati i kao MZ. Stranka HDZ koja je zaslužna za opstanak župe a dobrim dijelom i cijele žipanije, dospjela je do totalnog poraza. Predsjednik te stranke u Drijenči je dozvolio sebi da u takvim okolnostima podlegne iskušenju i svoj položaj iskoristi samo za svoje osobne interese i svoj džep. U besparici i bez posla i pomoći, svako je svakome kriv. Svaka prilika se koristi samo za osobni interes. Takva je situacija u Drijenči.

U općini naravno nemaju sluha za pružiti adekvatnu pomoć. O razlozima mislim da je suvišno govoriti. Već sam rekao kako funkcionira Daytonski sporazum.

I tako se događa da je jedna Župa u ovoj državi samo jedna kapljica u moru – prepuštena velikim talasima na milost i nemilost!

Za plakati je to. Jer u toj župi su potekli dobri ljudi koji znaju poštivati tuđe ali i svoje voljeti i time tuđe ne omalovažavati. Drjenčani su oduvijek njegovali dobre dobrosusjedske odnose sa svima ostalima u okolici.

I postavlja se pitanje što sada? Kako dalje?

Znam, nije Drijenča jedina takva kapljica u državi. Ima ih još dosta takvih i sličnih. Ajmo zamisliti stvari ovako: Da je Država veliki Božji voćnjak u kojem ravnopravno rastu tri vrste voća (npr. jabuke. kruške i šljive). Svima je jasno da se ne mogu pretvoriti jabuke u kruške ili šljive niti obrnuto. Ali se ne smije dozvoliti da recimo male oaze jabuka u velikom okruženju krušaka počnu da venu i da se suše a zatim da se ta mala oaza zasadi kruškama kako bi, bile sve same kruške, kao da jabuke nikad nisu tu ni bile.

Upravo takve male oaze treba brižno njegovati u ovom Božjem voćnjaku!  Tako se može postići da raste ravnopravno i neometano kruška pored jabuke i šljive.

Dobar čotalac će čitajući ovo lako zaključit da se ovdje ne radi o uspoređivanju ljudi sa jabukama, kruškama i šljivama, nego da su razlike među ljudima samo Božje davanje kao i razlike među različitim voćem a koje nam je tako potrebno.

– Moja poruka je svima! Njegujmo brižno, ravnopravno i korektno svoje male oaze!